Koks služi kao glavna sirovina i redukcijsko sredstvo u topljenju ferosilicija. Stoga je važno da koks ima visok udio fiksnog ugljika, idealno veći od 84%, uz zadržavanje niskog udjela pepela. Visok udio pepela dovodi do povećanog stvaranja troske jer pepeo sadrži oko 60% aluminijevog oksida (AI2O3), zbog čega je troska ljepljiva i teško se uklanja. Osim toga, korištenje koksa s visokim udjelom pepela može uzrokovati sinteriranje površine materijala, što otežava propusnost zraka. Stoga sadržaj pepela u koksu mora biti ispod 13%.
Većina ugljika u koksu je u obliku vezanog ugljika, ali mali dio postoji kao ugljikovodici, koji se obično nazivaju hlapljivim tvarima. Ove hlapljive tvari isparavaju na visokim temperaturama, pa njihov sadržaj ne smije biti veći od 2%.
Osim kemijskog sastava, koks također podliježe zahtjevima u pogledu fizikalnih svojstava. Veća otpornost na visoke temperature omogućuje dublje umetanje elektrode u punjenje, što povećava temperaturu peći i širi lončić. Visoka poroznost koksa ne samo da doprinosi njegovoj otpornosti, već također povećava površinu za kemijske reakcije, čime se ubrzava brzina reakcije.
Veličina čestica koksa značajno utječe na proces taljenja. Ako su čestice prevelike, smanjuje se otpor naboja, što otežava duboko prodiranje elektrode, što može dovesti do nižih temperatura peći, manjih lonaca i neravnomjernog taljenja. Nasuprot tome, ako je veličina čestica premala ili postoji višak praha, to može dovesti do povećanih gubitaka pečenja, uzrokujući da peć postane ljepljiva i smanji propusnost zraka. Stoga koks mora imati određenu veličinu čestica, idealno manje od 8 mm za velike ferosilicijeve električne peći. Manje ferosilicijeve električne peći, koje rade na nižim temperaturama, koriste proces "tinjanja", a dodavanje malo koksnog praha može pomoći u sinterovanju površine materijala, omogućujući dublje umetanje elektrode. Stoga se mala količina koksnog praha može koristiti za taljenje ferosilicija u električnim pećima male snage.